Misteriozni radiosignal iz svemira ponavljao se svakih 36 minuta tijekom osam dana - astronomi zbunjeni

Novu analizu vodio je astronom Joshua Pritchard iz australskog CSIRO-a, koristeći podatke teleskopa Australian Square Kilometre Array Pathfinder (ASKAP) te dodatna promatranja iz drugih opservatorija.

Tim je izvijestio o pojavi koja je neobično pravilna, snažno polarizirana i još uvijek nije povezana ni s jednim poznatim objektom vidljivim običnim teleskopima. Nakon početnog razdoblja aktivnosti izvor se, kako navode istraživači, "ugasio”.

Što su astronomi otkrili

Prvo jasno opažanje dogodilo se tijekom dugog promatračkog ciklusa 9. siječnja 2025., kad su istraživači zabilježili 17 impulsa razmaknutih oko 2147 sekundi, odnosno približno 36 minuta.

Naknadna promatranja potvrdila su isti ritam tijekom osam dana, nakon čega je signal pao ispod razine detekcije.

Zasad se čini da je riječ o kratkoj fazi aktivnosti, a ne o trajnom "svemirskom svjetioniku”, piše portal Eco News.

ASKAP je posebno prilagođen za ovakva otkrića jer može brzo pregledavati velika područja neba. Sustav koristi 36 antena promjera oko 12 metara, raspoređenih na udaljenosti do približno 6,5 kilometara, a zahvaljujući posebnom prijemniku može istodobno promatrati više dijelova neba. Upravo ta kombinacija brzine i širokog pregleda omogućila je otkrivanje novih vrsta neobičnih radiosignala.

Zašto je naziv važan

ASKAP J1424 otkriven je tijekom projekta Evolutionary Map of the Universe (EMU), jednog od velikih programa čiji je cilj izraditi detaljnu radijsku kartu južnog neba. Cilj nije samo stvaranje atraktivnih slika, nego obrada ogromne količine podataka. EMU tim očekuje da će analizirati oko 70 milijuna radiosignala, što povećava mogućnost pronalaska rijetkih i neobičnih pojava.

Takav pristup mijenja način na koji se danas dolazi do otkrića. Umjesto dugotrajnog usmjeravanja teleskopa prema jednom objektu, ovakvi projekti promatraju golema područja neba, dok računalni sustavi automatski izdvajaju neobične signale. To je manje poput traženja baterijskom lampom, a više poput nadzorne kamere koja cijelu noć bilježi sve što se događa.

Objekt bez vidljivog izvora

Naknadna opažanja pokušala su pronaći objekt vidljiv i u drugim dijelovima elektromagnetskog spektra, što astronomima obično pomaže u identifikaciji radiosignala. Međutim, infracrvena promatranja teleskopom Gemini South i kamerom FLAMINGOS-2, provedena 21. siječnja 2025., nisu otkrila nikakav objekt na lokaciji radiosignala. Ni starije snimke iz prethodnih istraživanja nisu pokazale ništa.

To "nevidljivo” stanje ima nekoliko mogućih objašnjenja. ASKAP J1424 nalazi se blizu ravnine Mliječne staze, gdje međuzvjezdana prašina može sakriti ili oslabiti svjetlost objekata koje bi obični teleskopi inače mogli vidjeti. Također je moguće da objekt emitira vrlo malo zračenja izvan radijskih valova, zbog čega ostaje neprimjetan čak i ako je relativno blizu.

Rijetka vrsta sporog radiosignala

ASKAP J1424 pripada maloj skupini objekata poznatih kao dugoperiodični tranzijenti — izvorima koji emitiraju radijske impulse s razmacima od nekoliko minuta do više sati.

Prema novijim istraživanjima, dosad ih je otkriveno tek oko 12, dijelom zato što ih je zbog dugih razmaka između impulsa lako previdjeti. Svaki novi primjer pomaže astronomima suziti moguće objašnjenje ovih misterioznih pojava.

Analiza arhivskih podataka pokazala je koliko takvi objekti mogu biti skriveni. Studija objavljena u časopisu Nature 2023. godine otkrila je jedan sličan signal koji se ponavljao još od 1988., ali je desetljećima ostao nezamijećen u starim podacima. ASKAP J1424 mogao bi biti drugačiji jer kasnija promatranja nisu zabilježila nove impulse, no upravo ta razlika posebno zanima znanstvenike.

Glavni osumnjičenici

Što bi moglo proizvoditi impuls svakih 36 minuta? Najčešći kandidati su kompaktni objekti — ostaci zvijezda s vrlo snažnim magnetskim poljima, poput magnetara, odnosno neutronskih zvijezda ekstremne magnetizacije, ili bijelih patuljaka, gustih ostataka zvijezda sličnih Suncu.

Problem je u tome što nijedna poznata kategorija ne objašnjava u potpunosti kombinaciju sporog ritma, snažne polarizacije i privremenog gašenja signala kod ASKAP-a J1424.

Posebna pažnja usmjerena je na binarne sustave s bijelim patuljcima jer oni prirodno stvaraju ritmičke cikluse. Studija iz 2025. opisala je povremene radiosignale iz sustava u kojem bijeli patuljak kruži s manjom zvijezdom, pri čemu su impulsi dolazili u istom ritmu kao i orbita sustava. Ako je ASKAP J1424 također binarni sustav, njegov ritam od 36 minuta mogao bi biti rezultat ponavljajućih međudjelovanja dvaju objekata, a ne samo rotacije jednog tijela.

Teorije se brzo razvijaju. Rad objavljen u časopisu Nature Astronomy početkom 2026. sugerira da magnetske interakcije u pojedinim binarnim sustavima bijelih patuljaka mogu stvarati dugoperiodične tranzijente, pri čemu impulsi nastaju samo kada se ispune određeni uvjeti. To još nije potvrđeno objašnjenje za ASKAP J1424, ali znanstvenicima daje konkretne modele koje mogu testirati budućim promatranjima.

Trag polarizacije

Jedna od najzanimljivijih osobina signala jest njegova izrazita uređenost. Studija navodi da je polarizacija gotovo stopostotna tijekom cijelog impulsa, što znači da su radijski valovi vrlo precizno usmjereni, a ne nasumično raspršeni. Sličan princip koriste polarizirane sunčane naočale, samo u području vidljive svjetlosti umjesto radijskih valova.

Polarizacija se tijekom svakog impulsa postupno mijenja, prelazeći iz eliptičnog u gotovo potpuno linearni obrazac. Autori smatraju da bi se to moglo dogoditi ako signal započne "čist”, a zatim prolazi kroz nabijeni međuzvjezdani materijal koji mijenja njegov oblik prije dolaska na Zemlju. U tom slučaju i prostor između izvora i Zemlje postaje dio zagonetke.

Što slijedi

Sljedeći korak bit će strpljivo praćenje objekta uz pomoć naprednijih instrumenata. Astronomi žele utvrditi hoće li se ASKAP J1424 ponovno pojaviti te hoće li njegov ritam od 36 minuta ostati stabilan ili će se mijenjati tijekom vremena. Ako se signal ponovno aktivira, promjene u vremenskim razmacima impulsa mogle bi pomoći razlikovati radi li se o rotirajućem objektu ili binarnom sustavu.

Nedostatak vidljivog objekta u drugim dijelovima spektra ostaje još jedna velika nepoznanica. Dublja infracrvena i rendgenska promatranja mogla bi pokazati skriva li objekt međuzvjezdana prašina ili jednostavno vrlo slabo zrači izvan radijskog područja.

Za sada je ASKAP J1424 stvaran, mjerljiv — i još uvijek potpuno neklasificiran objekt.

Glavna studija objavljena je na platformi arXiv.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad